I još jednom za sve ljubitelje čitanja knjiga u elektronskom formatu donosimo dramska dijela Marina Držića !
U ovom članku besplatne .pdf knjige predstavljamo hrvatskog pjesnik i komediograf Marin Držić (1508-1567), zvan Vidra. Osebujna je pojava u hrvatskoj književnosti i kulturi, iznimna kako po književnom djelu, tako i po svojim shvaćanjima i životnim potezima. Govoriti o Marinu Držiću znači govoriti o proturječjima. Kad je riječ o tom velikom Dubrovčaninu, nedvojbena je samo tvrdnja o njegovoj veličini, sve drugo jest.
Marin Držić, po nadimku Vidra, rođen je 1508. u Dubrovniku, u obitelji trgovca. Njegova obitelj nije imala mnogo sreće u trgovini, gospodarski je propala pa je to vrlo snažno utjecalo na Držićev životni put. Nakon srednje škole, otišao je u Sienu, toskanski grad, kako bi studirao pravo, no nema zapisa da je diplomirao.
Već za vrijeme fakulteta došlo je do izražaja njegovo zanimanje za glumu pa je čak sudjelovao u tajnim izvedbama renesanse komedije. Kanije, se moglo vidjeti i Držićevo ime na popisu kažnjenih.
Držić se nakon nekoliko godina, točnije 1546. godine, vraća u Dubrovnik. Tada se bavio različitim zanimanjima, a između ostalog bio je i upravitelj tamošnje crkve naziva Svi Sveti. Nakon toga radio je u službi austrijskog grofa Christopha Rogendorfa s kojim se uputio u Beč. No, ipak, nije mogao raditi ovaj relativno unosan posao. Vjerojatno je razlog tomu bilo poniženje koje je osjećao radeći kao sluga.
1550. godine zaredio se i postao svećenikom. Zapisi iz tog vremena govore kako je Držić imao novčanih problema. 1562. godine otišao je u Veneciju gdje je postao kapelanom venecijanskog nadbiskupa.
Ubrzo nakon toga vratio se u Dubrovnik, ali tamo se zadržava kratko. 1566. godine ponovo je otišao u Italiju, ovoga puta u Firencu. Napisao je toskanskom vojvodi Mediciju i Francesku, njegovom sinu, urotnička pisma u kojima traži da se svrgne plemićka vlast u Dubrovačkoj Republici te da se uvede demokracija.
Kako nikada nije dobio odgovor, otišao je u Veneciju gdje je i umro 1567. godine. Njegov život predočen je na filmsko platno pa je 2006. godine snimljen film Libertas.
Držić se književnošću počeo baviti tako da je pisao ljubavna pisma, a nastavio je radom na dramskim djelima kojima je ostavio i vrhunac rada kao književnik.
Njegova najpoznatija djela bila su: "Dundo Maroje" i "Novela od Stanca"
Prije preuzimanja proučite Uslove korištenja i Upustvo za download.
Marin Držić - Drame 2.5 MB
http://adf.ly/1TKQpL
Marin Držić - Pjesni razlike 116KB
http://adf.ly/1TKQyx
Život
Marin Držić (1508-1567), zvan Vidra. Svećenik Rimokatoličke Crkve i nećak pjesnika Džore Držića. Potekao iz poznate pučanske trgovačke obitelji, koja je za Držićeva života proživjela financijski slom. O njegovu osnovnom obrazovanju nema podataka. Najstariji dokumenti o Držiću povezani su s njegovim imenovanjem 1526. godine na mjesto jednog od dvojice rektora crkve Svih svetih (zvane Domino) u Dubrovniku. Držić je u to vrijeme svećenički pripravnik. U veljači 1538. godine Držić je izabran za orguljaša u dubrovačkoj katedrali, a nekoliko mjeseci poslije Vijeće umoljenih dodjeljuje mu novčanu potporu za daljnju naobrazbu.
Godine 1541. boravi kao student u Sieni, gdje Senat, 12. lipnja, prihvaća njegovu kandidaturu za rektora studentskog doma, uz što se vezala funkcija prorektora Sveučilišta (u ono vrijeme tu su funkciju obavljali studenti). Bio je to jednogodišnji mandat. Obavljajući rektorske dužnosti Držić dolazi u sukob s upraviteljem koji nadzire dom i sveučilište Collegio dei savi dello Studio, kao i s dijelom studenata. Uspijeva izboriti pristanak vlasti za vlastiti projekt novog statuta studentskoga doma. Usprkos zabrani skupova i predstava u privatnim kućama, što je u ono vrijeme u Sieni bilo obvezatno, u noći s 8. na 9. veljače 1542., kao jedan od glumaca Držić sudjeluje u predstavi neidentificirane komedije. Za razliku od drugih, znatno strože kažnjenih sudionika, biva kažnjen samo ukorom. O tome što je Držić u Sieni studirao nema neposrednih dokaza, jedino se, na temelju postojećih informacija, može pretpostaviti da je to najvjerojatnije bilo kanonsko pravo. Ipak, poznato je da studij nije završio. Posljednji dokument koji se odnosi na Držićev boravak u Sieni vijest je od 25. lipnja 1542. o završetku njegova rektorskog mandata. Šestog siječnja 1543. Držić se nalazi u Anconi, gdje zajedno s drugim Dubrovčaninom posuđuje 100 tamošnjih dukata od stanovitog Firentinca, nakon čega ćemo ga sresti tek u siječnju 1546. u Dubrovniku. Tijekom sljedećih godina obavlja funkciju rektora crkve Svih svetih, upravljajući istodobno svojim skromnim imanjem i obavljajući sitne državne poslove.
U prosincu 1545. Držić stupa kao komornik u službu austrijskog pustolova, grofa Christopha Rogendorfa. Odlazi s njime u Beč, gdje ostaje do polovice travnja 1546. godine. U Dubrovnik se vraća polovicom svibnja. U kolovozu iste godine Rogendorf ponovno stiže u Dubrovnik. Držić ponovno stupa u njegovu službu, ovoga puta kao prevodilac i pravi mu društvo na putu u Carigrad, gdje ga napušta i potkraj 1546. vraća se u Dubrovnik. Odbacivanje službe tumači pred dubrovačkim vlastima domoljubnim razlozima - prisutnošću u grofovu okruženju sina dubrovačkog prognanika Miha Bučinčića, koji je ocrnjivao Republiku. Prije svibnja 1550. Držić prima svećenički blagoslov. Godine 1553. biva izabran za službenika u uredu za sol. 1556. odbacuje prijedlog da ponovno preuzme tu službu. Tijekom čitava Držićeva života provlači se motiv materijalnih teškoća, velik dio posvećenih mu dokumenata, počinjući od 1535. i završavajući s 1562. godinom, govori o raznovrsnim novčanim obvezama, kao i uzimanim i na vrijeme neisplaćivanim dugovima.
U prosincu 1562. stiže u Veneciju, gdje se 1563. spominje kao kapelan venecijanskog nadbiskupa. Iste godine pronalazimo ga u Dubrovniku. U travnju ili svibnju 1566. stiže u Firencu. Ovdje upućuje četiri pisma Cosimu Mediciju i jedno pismo njegovu sinu Francescu. U njima predlaže da se svrgne, prema njegovu mišljenju, nesposobna i neodgovorna vlast u Dubrovniku i ocrtava plan budućeg ustroja Republike u kojoj bi plemići trebali dijeliti vlast s predstavnicima puka pod protektoratom Medicija. Radi realizacije tih ciljeva moli, između ostalog, za financijsku pomoć i neveliku vojnu potporu. Ne dobivši odgovora, napušta Firencu. Umire u Veneciji 2. svibnja 1567. godine i biva tamo pokopan u crkvi sv. Ivana i sv. Pavla. Živopisni piščev lik, brojne bjeline u njegovoj biografiji, a prije svega urotnička pisma pronađena 1938. god., bili su razlog što je Držićeva biografija izazivala različite hipoteze i spekulacije i postala predmetom suprotstavljenih interpretacija. U ekstremnim inačicama Držićev lik ocrtava se ili kao lik neodgovornog pustolova koji neprestance trči za novcem, ili kao lik pobunjena plebejca koji se bori za bolji, pravedniji svijet.
Ostanite u čitanju besplatnih e-knjiga, koje u velikom broju možete naći na ovom blogu. :)
Uredništvo bloga BESPLATNE ELEKTRONSKE KNJIGE poziva vas da sve nepravilnosti sa linkovima i ostale probleme, prijavite u komentarima. Također, komentari služe i za ostale sugestije, pohvale i kritike.
U ovom članku besplatne .pdf knjige predstavljamo hrvatskog pjesnik i komediograf Marin Držić (1508-1567), zvan Vidra. Osebujna je pojava u hrvatskoj književnosti i kulturi, iznimna kako po književnom djelu, tako i po svojim shvaćanjima i životnim potezima. Govoriti o Marinu Držiću znači govoriti o proturječjima. Kad je riječ o tom velikom Dubrovčaninu, nedvojbena je samo tvrdnja o njegovoj veličini, sve drugo jest.
Marin Držić, po nadimku Vidra, rođen je 1508. u Dubrovniku, u obitelji trgovca. Njegova obitelj nije imala mnogo sreće u trgovini, gospodarski je propala pa je to vrlo snažno utjecalo na Držićev životni put. Nakon srednje škole, otišao je u Sienu, toskanski grad, kako bi studirao pravo, no nema zapisa da je diplomirao.
Već za vrijeme fakulteta došlo je do izražaja njegovo zanimanje za glumu pa je čak sudjelovao u tajnim izvedbama renesanse komedije. Kanije, se moglo vidjeti i Držićevo ime na popisu kažnjenih.
Držić se nakon nekoliko godina, točnije 1546. godine, vraća u Dubrovnik. Tada se bavio različitim zanimanjima, a između ostalog bio je i upravitelj tamošnje crkve naziva Svi Sveti. Nakon toga radio je u službi austrijskog grofa Christopha Rogendorfa s kojim se uputio u Beč. No, ipak, nije mogao raditi ovaj relativno unosan posao. Vjerojatno je razlog tomu bilo poniženje koje je osjećao radeći kao sluga.
1550. godine zaredio se i postao svećenikom. Zapisi iz tog vremena govore kako je Držić imao novčanih problema. 1562. godine otišao je u Veneciju gdje je postao kapelanom venecijanskog nadbiskupa.
Ubrzo nakon toga vratio se u Dubrovnik, ali tamo se zadržava kratko. 1566. godine ponovo je otišao u Italiju, ovoga puta u Firencu. Napisao je toskanskom vojvodi Mediciju i Francesku, njegovom sinu, urotnička pisma u kojima traži da se svrgne plemićka vlast u Dubrovačkoj Republici te da se uvede demokracija.
Kako nikada nije dobio odgovor, otišao je u Veneciju gdje je i umro 1567. godine. Njegov život predočen je na filmsko platno pa je 2006. godine snimljen film Libertas.
Držić se književnošću počeo baviti tako da je pisao ljubavna pisma, a nastavio je radom na dramskim djelima kojima je ostavio i vrhunac rada kao književnik.
Njegova najpoznatija djela bila su: "Dundo Maroje" i "Novela od Stanca"
Prije preuzimanja proučite Uslove korištenja i Upustvo za download.
Marin Držić - Dundo Maroje.rar 4.5 MB
http://adf.ly/1TKQua
Marin Držić - Novela od Stanca 345 KB
http://adf.ly/1TKQx4
http://adf.ly/1TKQua
Marin Držić - Novela od Stanca 345 KB
http://adf.ly/1TKQx4
Marin Držić - Drame 2.5 MB
http://adf.ly/1TKQpL
Marin Držić - Pjesni razlike 116KB
http://adf.ly/1TKQyx
Marin Držić (1508-1567), zvan Vidra. Svećenik Rimokatoličke Crkve i nećak pjesnika Džore Držića. Potekao iz poznate pučanske trgovačke obitelji, koja je za Držićeva života proživjela financijski slom. O njegovu osnovnom obrazovanju nema podataka. Najstariji dokumenti o Držiću povezani su s njegovim imenovanjem 1526. godine na mjesto jednog od dvojice rektora crkve Svih svetih (zvane Domino) u Dubrovniku. Držić je u to vrijeme svećenički pripravnik. U veljači 1538. godine Držić je izabran za orguljaša u dubrovačkoj katedrali, a nekoliko mjeseci poslije Vijeće umoljenih dodjeljuje mu novčanu potporu za daljnju naobrazbu.
Godine 1541. boravi kao student u Sieni, gdje Senat, 12. lipnja, prihvaća njegovu kandidaturu za rektora studentskog doma, uz što se vezala funkcija prorektora Sveučilišta (u ono vrijeme tu su funkciju obavljali studenti). Bio je to jednogodišnji mandat. Obavljajući rektorske dužnosti Držić dolazi u sukob s upraviteljem koji nadzire dom i sveučilište Collegio dei savi dello Studio, kao i s dijelom studenata. Uspijeva izboriti pristanak vlasti za vlastiti projekt novog statuta studentskoga doma. Usprkos zabrani skupova i predstava u privatnim kućama, što je u ono vrijeme u Sieni bilo obvezatno, u noći s 8. na 9. veljače 1542., kao jedan od glumaca Držić sudjeluje u predstavi neidentificirane komedije. Za razliku od drugih, znatno strože kažnjenih sudionika, biva kažnjen samo ukorom. O tome što je Držić u Sieni studirao nema neposrednih dokaza, jedino se, na temelju postojećih informacija, može pretpostaviti da je to najvjerojatnije bilo kanonsko pravo. Ipak, poznato je da studij nije završio. Posljednji dokument koji se odnosi na Držićev boravak u Sieni vijest je od 25. lipnja 1542. o završetku njegova rektorskog mandata. Šestog siječnja 1543. Držić se nalazi u Anconi, gdje zajedno s drugim Dubrovčaninom posuđuje 100 tamošnjih dukata od stanovitog Firentinca, nakon čega ćemo ga sresti tek u siječnju 1546. u Dubrovniku. Tijekom sljedećih godina obavlja funkciju rektora crkve Svih svetih, upravljajući istodobno svojim skromnim imanjem i obavljajući sitne državne poslove.
U prosincu 1545. Držić stupa kao komornik u službu austrijskog pustolova, grofa Christopha Rogendorfa. Odlazi s njime u Beč, gdje ostaje do polovice travnja 1546. godine. U Dubrovnik se vraća polovicom svibnja. U kolovozu iste godine Rogendorf ponovno stiže u Dubrovnik. Držić ponovno stupa u njegovu službu, ovoga puta kao prevodilac i pravi mu društvo na putu u Carigrad, gdje ga napušta i potkraj 1546. vraća se u Dubrovnik. Odbacivanje službe tumači pred dubrovačkim vlastima domoljubnim razlozima - prisutnošću u grofovu okruženju sina dubrovačkog prognanika Miha Bučinčića, koji je ocrnjivao Republiku. Prije svibnja 1550. Držić prima svećenički blagoslov. Godine 1553. biva izabran za službenika u uredu za sol. 1556. odbacuje prijedlog da ponovno preuzme tu službu. Tijekom čitava Držićeva života provlači se motiv materijalnih teškoća, velik dio posvećenih mu dokumenata, počinjući od 1535. i završavajući s 1562. godinom, govori o raznovrsnim novčanim obvezama, kao i uzimanim i na vrijeme neisplaćivanim dugovima.
U prosincu 1562. stiže u Veneciju, gdje se 1563. spominje kao kapelan venecijanskog nadbiskupa. Iste godine pronalazimo ga u Dubrovniku. U travnju ili svibnju 1566. stiže u Firencu. Ovdje upućuje četiri pisma Cosimu Mediciju i jedno pismo njegovu sinu Francescu. U njima predlaže da se svrgne, prema njegovu mišljenju, nesposobna i neodgovorna vlast u Dubrovniku i ocrtava plan budućeg ustroja Republike u kojoj bi plemići trebali dijeliti vlast s predstavnicima puka pod protektoratom Medicija. Radi realizacije tih ciljeva moli, između ostalog, za financijsku pomoć i neveliku vojnu potporu. Ne dobivši odgovora, napušta Firencu. Umire u Veneciji 2. svibnja 1567. godine i biva tamo pokopan u crkvi sv. Ivana i sv. Pavla. Živopisni piščev lik, brojne bjeline u njegovoj biografiji, a prije svega urotnička pisma pronađena 1938. god., bili su razlog što je Držićeva biografija izazivala različite hipoteze i spekulacije i postala predmetom suprotstavljenih interpretacija. U ekstremnim inačicama Držićev lik ocrtava se ili kao lik neodgovornog pustolova koji neprestance trči za novcem, ili kao lik pobunjena plebejca koji se bori za bolji, pravedniji svijet.
Ostanite u čitanju besplatnih e-knjiga, koje u velikom broju možete naći na ovom blogu. :)
Uredništvo bloga BESPLATNE ELEKTRONSKE KNJIGE poziva vas da sve nepravilnosti sa linkovima i ostale probleme, prijavite u komentarima. Također, komentari služe i za ostale sugestije, pohvale i kritike.